Koncept sadrži slike jakog gotovo dekorativnog kolorita. Na njih su ubačeni tekstovi koji kao da su naknadno otiskani. Ti tekstovi, nešto između sentenci i usputnih uličnih opaski ( „Nađe li se netko da nije kreten“, „Dobro govno se zna sakrit“, „Kolektivno samoubojstvo“…) unose u taj koloristički sklad neočekivani nemir, a slikama se uslojava značenje.
Slike su prvenstveno usmjereno kao kritika društva u cjelini. Za mene kao umjetnika važni su kritički problemi u umjetnosti i društvu koje sad više ne funkcionira kao kritički sistem. Pokušavam upozoriti da imamo ciničnu ideologiju umjetnosti i umjetnike koji rade kao da su službenici, ako pogledamo velike umjetničke pokrete 20-tog st. svi su imali kritičan pogled na društvo i moć, sad toga više nema. Radovi su kritika slobodi čovjeka /umjetnika/ u građanskom društvu koja je licemjerno zamaskirana, jer uspjeh i karijera umjetnika zavisi od želje i ukusa najbogatijih građana. Svako slikarsko i plastično djelo je beskorisno, neka barem bude „ čudovište“ koje će uplašiti robovske duhove, a ne nešto „slatkasto“ što će služiti kao ukras blagovaonicama onih „životinja“ u građanskom odijelu koji tako dobro ilustriraju ovu tužnu istinu o čovječanstvu. Čovjek je izgubio maštu, sve se svodi na materijalno, duh je ubijen, a što je najžalosnije duh promoviraju kojekakvi polupismeni, „kvazi-umjetnici“ sa svojim frivolnim, marginalnim temama. Mi više ne živimo, proživljeni smo, više nemamo slobodu, ne znamo odlučivati, čovjek je bez duše, priroda je bez čovjeka. Svijetom vlada teški grobni muk, nikad čovjek nije bio manji, nikad uznemireniji, nikad radost nije bila odsutna, niti sloboda mrtvija. Ne slijediti napredak, civilizaciju, ne slijediti stroj, ne slijediti modu, snobizam, nesigurne, oprečne, nerazumne teorije. Ne slijediti slaboumnost. Ići suprotnim putem od onog kojim ide gomila, masa. Pobjeći od lažne moderne mistike, odbaciti ideal bankarova sina, umirovljenika socijalnog osiguranja… U ovom trenutku nema druge mogućnosti da se definira naše društvo /umjetnost/ nego negativnim pojmovima. Za kraj citat G. Orwella koji jasno oslikava naše društvo „Dvanaest glasova bijesno je vikalo i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.“ |
|